Hodočastili članovi Marijine legije

Marijina legija organizirala je 1. listopada 2016. hodočašće svih članova udruge iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini.

Već oko 10 sati započelo je okupljanje hodočasnika iz Zadra, Kaštela, Vrpolja, Biograda na Moru, Paga, Povljane, Petrinje, Osijeka, Siska, Dugog Sela, Turnja, Galovca, Posedarja, Splita, Podravskih Sesveta, Kalinovca, Đurđevca, Sv. Đurđa i najudaljenijeg Sarajeva. Okupilo se oko 750 hodočasnika. Parkiralište ispred Svetišta ubrzo je ispunjeno autobusima,  a rijeka hodočasnika prolazila je pored kipa sv. Ivana Pavla II. pjevajući marijanske pjesme. Uslijedio je obilazak Svetišta i mogućnost za svetu ispovijed. Ispovijedalo je 10 svećenika.

U 11.30 započele su Legijske molitve i molitva svete krunice a zatim sveta misa koju je predvodio mons. Mile Bogović, biskup u miru. Na početku svete mise okupljene su pozdravili upravitelj Svetišta Josip Šimatović i o. Ivan Cindori, duhovnik Marijine Legije regije Zagreb. Na kraju je svima zahvalio Marko Oroz iz Zagreba.

Nakon svete mise uslijedila je okrepa i odmor. U kapeli BDM Kraljice mučenika bilo je izloženo Presveto tako da je bila mogućnost i za euharistijsko klanjanje. U 15 sati započeli smo okupljanje kod kapele sv. Marka Groba i krenuo je križni put. Postaja za postajom, razmišljajući o Isusovoj otkupiteljskoj muci i uskoro smo se našli ispod crkve kod četrnaeste postaje. Noseći u procesiji Presveto koje je bilo izloženo u kapeli BDM Kraljice mučenika uputili smo se prema crkvi na molitvu Catena Legionis (molitve koje svaki legionar dnevno moli), zajedničko klanjanje i blagoslov nabožnih predmeta.

Susret je završio u 17 sati. Slijedilo je zajedničko fotografiranje, prijateljski razgovori i međusobne preporuke u molitve. Prošlogodišnji ovakav susret održan je u Sinju a sljedeće godine susret je u Marijinom svetištu u Molvama.

Bio je to još jedan u nizu od Boga blagoslovljeni dan u Crkvi hrvatskih mučenika, u srcu naše Domovine. 

 

Vrijedan poklon Crkvi hrvatskih mučenika

Jučer je Crkvu hrvatskih mučenika u pratnji unuke Maruške i gospodina Matije posjetio gospodin Mirko Mrčela. Crkvi je darovao vlastiti umjetnički rad, kopiju Višeslavova križa. Mirko već duži niz godina živi u Sloveniji, u Kamniku, a za Hrvatsku ga veže njegovo mjesto rođenja (Koprno, župa Unešić) i školovanja (sjemenište u Šibeniku). S velikom pažnjom i radošću razgledao je čitav kompleks Svetišta zahvaljujući Bogu da je doživio izgradnju i mogao posjetiti Crkvu hrvatskih mučenika.

U razgovoru je napomenuo: „Kao ljubitelja hrvatske povijest, a naročito umjetničke, ponukalo me je još prije četrdesetak godina da se bavim izradama naše najstarije likovne umjetnosti, pa i izradi kopija radova genija Ivana Meštrovića. Nekoliko radova iz drveta napravio sam ponajviše za crkve a na desetine za rodbinu i prijatelje.

Zahvaljujem dragom Bogu da mi je pružio priliku da ovaj križ (unikatan, američka trešnja, 180 cm) darujem meni dragoj Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Ovom prilikom zahvaljujem i Crkvi u Šibeniku koja mi je u teškim poratnim vremenima omogućila školovanje. Moji radovi za Domovinu i tuđinu nisu dovoljni da se odužim našoj Crkvi. U duševnom miru gledam u mojoj 84. godini na svoj prijeđeni put, imajući na umu naputke prefekta u Šibeniku, don Arnerića, koji nam je rekao: „Budite dobri ljudi i Hrvati!“.

Zahvaljujemo gospodinu Mirku na vrijednom daru koji će u vjerničkom i umjetničkom smislu zasigurno oplemeniti prostor našeg Svetišta.

 

 

 

Prvi dan priprave za slavlje Dana mučenika

Danas, na blagdan sv. Bartola i spomendan bl. Miroslava Bulešića u Crkvi hrvatskih mučenika započela je trodnevna duhovna priprava za Dan mučenika. Svetu misu predvodio je vlč. Božo Barišić, župnik u Ninu. Riječi dobrodošlice izrekao je župnik i upravitelj Svetišta vlč. Josip Šimatović. Uz župnika i predvoditelja trodnevnice koncelebrirali su vlč. Josip Vidas i vlč. Jure Tutek. Nakon evanđelja kojega je navijestio vlč. Vidas propovjednik je u propovijedi izrekao: „Dragi prijatelji, i mi smo Isusovi učenici Kao Isusovi učenici pozvani smo stavit svoj život na raspolaganje Bogu, a to znači: darivati se, svjedočiti i žrtvovati se. Naš je život znak i svjedočanstvo htjeli mi to ili ne.

Svjedočiti se može jedino ako smo zaista bili svjedoci nečega ili nekoga. Svakom našom riječju, djelom čak i šutnjom svjedočimo za ili protiv ljubavi. Svakom našom riječju, djelom čak i šutnjom otvaramo ili zatvaramo put Istini – koja nam se otkriva u otajstvu ljubavi. Srijeda je po tradiciji dan judine izdaje -  on Ga je izdao a mi budimo svjedoci - oni koji ostaju do kraja vjerni.

Darivati se može jedino ako se ima što darovati. kršćanin je pozvan darivati ono što je primio. Darivati ljubav kojom je ljubljen, milost kojom je zamilovan, blizinu koja mu je blizu – darivati Boga kojim je ispunjeno njegovo biće, njegov život. Vrijeme u kojem živimo obasipa nas stalno nekakvim darivanjima: kupi dva dobiješ tri, nauči jezik bez muke, smršavi u 15 dana i tome slično… Kršćanin je pozvan darivati drugačije i drugo. Darivati ne lagane i površne stvari već novu stvarnost koja od nas traži žrtvu, radikalno okretanje Bogu. Darivati, dakle, za kršćanina znači ne zadržati zatvorenom u svetištu vlastitog srca primljenu ljubav nego dogorjeti ljubeći Boga prisutnog u krhkosti čovjekova bića.

Žrtvovati se može samo ako u srcu nismo tjeskobno zabrinuti za same sebe. Tjeskobni nismo samo onda kad s pouzdanjem u Očevu ljubav i njegovu zaštitu kročimo makar i umornim korakom po vrućem asfaltu naše kršćanske svakodnevnice. Od nas se danas ovdje ne traži da se žrtvujemo u smislu da doslovno umremo. U našoj prošlosti bilo je i takvih hrabrih svjedoka ljubavi koja se žrtvuje do kraja. Tome svjedoči i ova crkva na Udbini posvećena na čast Hrvatskih mučenika koji su svoje živote žrtvovali za Krista i domovinu. Danas je kršćanin pozvan žrtvovati se i umirati svaki dan za one i zajedno sa onima koji makar živi umiru - pritisnuti bolešću, strahom, tjeskobom, zarobljeni drogom, kockom… Ne može se žrtvovati za druge ako se misli samo na sebe. Ako kršćanin strahuje nad svojim vlastitim životom neće imati hrabrosti boriti se za živote onih koje mu Očeva ljubav daruje u baštinu. Vjerujmo u Ljubav, vjerujmo u zajedništvo koje gradimo otkrivajući jedni drugima Istinu koju nam On pomaže vidjeti u vlastitom srcu. On nam obećava da ćemo vidjeti i anđele… Siguran sam da ne misli na krilata ljepuškasta stvorenja sa svetih sličica. Ljubav nam pomaže vidjeti očima srca i prepoznati anđele u braći i sestrama s kojima dijelimo iskustvo naše vjere, naše svakodnevice.“

Pjevanje je tijekom mise animirao župni zbor a za orguljama je bila Kristina Dragičević.

Prema rasporedu u četvrtak, 25.08., svetu misu predvodi mons. Mile Bogović koji će blagosloviti nove orgulje Svetišta. Prisustvovat će i mons. Tomislav Rogić i mons. Ante Ivas.

 

 

Nedjeljom iz Svetišta

Iz svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.

Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Gospodnja.

 

Meditacija:

Božjoj pedagogiji ne pripada da čovjeka prisilno šalje u školu križa. No, Božja mudrost može od patnje, odakle god ona dolazila, načiniti školu za život. Tko je samo jednom bio teško bolestan, zna kako se s bolešću odjednom u životu mnogo toga mijenja. Što se do tada činilo prijeko potrebnim, gubi vrijednost. Umjesto toga počinje se cijeniti sitnice, ono ‘beznačajno’: svako olakšanje bolova, jedan dan u kojemu se bolje osjećaš, kada možeš obaviti neki sitan posao, nečiji vedar pogled koji daje ti nadu. Vrijeme postaje dragocjeno i život u svojoj ugroženosti postaje mnogo vrjedniji nego do tada. I pitanje o Bogu često se pojavljuje u posve novom svjetlu, možda po prvi puta stvarno egzistencijalno. Tko zajedno s drugima nosi težak križ, rijetko je nešto izgubio, a vrlo često puno dobio. Tko želi bježati od križa, nikada neće naći pravu radost. Komu križ ne može postati škola za život, u opasnosti je da izgubi ono najdublje u životu.

Helmut Kratzl

 

Dobar sam, nemam grijeha, nisam nikog ubio, nisam nikome ukrao… 

Jednog dana sretne monah čovjeka koji mu stane pričati o svojoj dobroti. Evo kako je tekao njihov razgovor.      

-          Od svojih dobara odvajam za siromahe. Zauzimam se za uhićene, a bolesnike pohađam dva puta tjedno, nisam nikog ubio, nisam nikome ukrao, ne želim nikome zlo…

Monah ga je slušao, slušao i napokon rekao:

-          Dobar si ti! Ipak pođi radije i pitaj:

Svoju ženu, što misli o tebi?

Svoju djecu, što kažu o tebi?

Svoje rođake, što očekuju od tebe?

Svoje susjede, što govore o tebi?

Svoje prijatelje, kako o tebi razgovaraju?

I tek potom dođi i kaži mi kako si dobar!

 

 

pogled koji daje ti nadu. Vrijeme postaje dragocjeno i život u svojoj ugroženosti postaje mnogo vrjedniji nego do tada. I pitanje o Bogu često se pojavljuje u posve novom svjetlu, možda po prvi puta stvarno egzistencijalno. Tko zajedno s drugima nosi težak križ, rijetko je nešto izgubio, a vrlo često puno dobio. Tko želi bježati od križa, nikada neće naći pravu radost. Komu križ ne može postati škola za život, u opasnosti je da izgubi ono najdublje u životu.

Biskup Rogić i djelatnici Katoličke škole na Udbini

Pomalo tmurno današnje poslijepodne na Udbini razveselio je autobus djelatnika Katoličke osnovne škole u Šibeniku. Veselje je tim bilo veće jer je voditelj tog autobusa bio naš bivši župnik i čuvar Svetišta a sada šibenski biskup, mons. Tomislav Rogić. Po drevnom običaju, biskupa smo dočekali zvonjavom zvona. Mi iznenađeni njegovim posjetom, on iznenađen zvonjavom sa zvonika Svetišta. Odmah se skupila nekolicina župljana koji su pripremali prostor Svetišta za skorašnji Dan mučenika i duhovnom veselju nema kraja.

Povod ovog dolaska bila je duhovna obnova koju je biskup Rogić vodio za djelatnike Katoličke škole na Baškim Oštarijama. Slijedilo je euharistijsko klanjanje u Svetištu a zatim obilazak te kratko druženje u pastoralnom centru.

Pozdravili smo se, ali zakratko, biskup Rogić na Udbinu stiže već u četvrtak kada je predviđen blagoslov i kolaudacija novih orgulja.

 

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na