Plakat i poruka biskupa Zdenka Križića za Dan hrvatskih mučenika 2017.

Dragi hodočasnici u svetište Crkve hrvatskih mučenika na Udbini!

Ove godine Dan hrvatskih mučenika slavimo u subotu 9. rujna. Svečano misno slavlje počinje u 11 sati, a križni put s Krbavskog polja u 9 sati.
Misno slavlje predvodit će mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup i nekadašnji upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.
Uoči Dana hrvatskih mučenika bit će trodnevnica 6. – 8. rujna s početkom u 19.00 sati.
Prije dvije godine u CHM postavljen je i blagoslovljen oltarni reljef „Slava hrvatskih mučenika“, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića. Prošle godine na drugi dan trodnevnice nakon mise bila je kolaudacija novih orgulja u Crkvi hrvatskih mučenika koje je, većim dije-lom, izradio i donirao mons. Juraj Jerneić.
Kroz proteklo vrijeme dogodile su se mnoge promjene, ali naš odnos prema hrvatskim mučenicima i prema njihovom Svetištu na Udbini, zacijelo, nije se promijenio i ne treba se mijenjati.
Zahvaljujući hrvatskom narodu i hodočasnicima, niknulo je svetište Crkve hrvatskih mučenika. Pokretači ideje i projekta nisu krenuli u gradnju sa zatvorenom financijskom kon-strukcijom, nego s vjerom da će narod razumjeti poruku projekta. I nisu se prevarili. Nismo nikome ostali dužni. Dakako, sada idemo brzinom koju nam mogućnosti dopuštaju. Ostaje naime, još mnogo toga što projekt uključuje, u prvom redu uređenje kripte, križnog puta od Krbavskog polja do Crkve hrvatskih mučenika, a nećemo napustiti ni ideju Svehrvatskog gro-ba na Krbavskom polju u koji će se posmrtni ostaci neidentificiranih žrtava, otkopani iz raznih jama i grobišta, dostojanstveno pokapati.
Ići ćemo korak po korak kako nam mogućnosti budu dopuštale. Ono što nam je sada najvažnije jest to da Crkva hrvatskih mučenika postaje sve više svetište našega naroda, tj. sveto mjesto po molitvi i zahvalnosti Bogu koji nas je pratio kroz cijelu našu povijest i bio jamac našega opstanka. Znamo da je Udbina samo jedno od tolikih mjesta našeg stradanja, ali ona želi zagrliti i objediniti u sebi i sva tolika druga mjesta patnje našega naroda, i po molitvama hodočasnika prikazivati Bogu našu mučeničku povijest kao prinos Bogu i zalog naše bolje budućnosti. U tom smislu se radujemo svakoj molitvenoj duši koja će nam se pridružiti na proslavi u subotu 9. rujna 2017.

                                                                                                                                                                                                                              biskup Zdenko Križić


U Gospiću, na blagdan sv. Jakova apostola, 25. srpnja 2017.

 

Dan hrvatskih mučenika 2017.

Vrijedan poklon Crkvi hrvatskih mučenika

Jučer je Crkvu hrvatskih mučenika u pratnji unuke Maruške i gospodina Matije posjetio gospodin Mirko Mrčela. Crkvi je darovao vlastiti umjetnički rad, kopiju Višeslavova križa. Mirko već duži niz godina živi u Sloveniji, u Kamniku, a za Hrvatsku ga veže njegovo mjesto rođenja (Koprno, župa Unešić) i školovanja (sjemenište u Šibeniku). S velikom pažnjom i radošću razgledao je čitav kompleks Svetišta zahvaljujući Bogu da je doživio izgradnju i mogao posjetiti Crkvu hrvatskih mučenika.

U razgovoru je napomenuo: „Kao ljubitelja hrvatske povijest, a naročito umjetničke, ponukalo me je još prije četrdesetak godina da se bavim izradama naše najstarije likovne umjetnosti, pa i izradi kopija radova genija Ivana Meštrovića. Nekoliko radova iz drveta napravio sam ponajviše za crkve a na desetine za rodbinu i prijatelje.

Zahvaljujem dragom Bogu da mi je pružio priliku da ovaj križ (unikatan, američka trešnja, 180 cm) darujem meni dragoj Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Ovom prilikom zahvaljujem i Crkvi u Šibeniku koja mi je u teškim poratnim vremenima omogućila školovanje. Moji radovi za Domovinu i tuđinu nisu dovoljni da se odužim našoj Crkvi. U duševnom miru gledam u mojoj 84. godini na svoj prijeđeni put, imajući na umu naputke prefekta u Šibeniku, don Arnerića, koji nam je rekao: „Budite dobri ljudi i Hrvati!“.

Zahvaljujemo gospodinu Mirku na vrijednom daru koji će u vjerničkom i umjetničkom smislu zasigurno oplemeniti prostor našeg Svetišta.

 

 

 

Hodočastili članovi Marijine legije

Marijina legija organizirala je 1. listopada 2016. hodočašće svih članova udruge iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini.

Već oko 10 sati započelo je okupljanje hodočasnika iz Zadra, Kaštela, Vrpolja, Biograda na Moru, Paga, Povljane, Petrinje, Osijeka, Siska, Dugog Sela, Turnja, Galovca, Posedarja, Splita, Podravskih Sesveta, Kalinovca, Đurđevca, Sv. Đurđa i najudaljenijeg Sarajeva. Okupilo se oko 750 hodočasnika. Parkiralište ispred Svetišta ubrzo je ispunjeno autobusima,  a rijeka hodočasnika prolazila je pored kipa sv. Ivana Pavla II. pjevajući marijanske pjesme. Uslijedio je obilazak Svetišta i mogućnost za svetu ispovijed. Ispovijedalo je 10 svećenika.

U 11.30 započele su Legijske molitve i molitva svete krunice a zatim sveta misa koju je predvodio mons. Mile Bogović, biskup u miru. Na početku svete mise okupljene su pozdravili upravitelj Svetišta Josip Šimatović i o. Ivan Cindori, duhovnik Marijine Legije regije Zagreb. Na kraju je svima zahvalio Marko Oroz iz Zagreba.

Nakon svete mise uslijedila je okrepa i odmor. U kapeli BDM Kraljice mučenika bilo je izloženo Presveto tako da je bila mogućnost i za euharistijsko klanjanje. U 15 sati započeli smo okupljanje kod kapele sv. Marka Groba i krenuo je križni put. Postaja za postajom, razmišljajući o Isusovoj otkupiteljskoj muci i uskoro smo se našli ispod crkve kod četrnaeste postaje. Noseći u procesiji Presveto koje je bilo izloženo u kapeli BDM Kraljice mučenika uputili smo se prema crkvi na molitvu Catena Legionis (molitve koje svaki legionar dnevno moli), zajedničko klanjanje i blagoslov nabožnih predmeta.

Susret je završio u 17 sati. Slijedilo je zajedničko fotografiranje, prijateljski razgovori i međusobne preporuke u molitve. Prošlogodišnji ovakav susret održan je u Sinju a sljedeće godine susret je u Marijinom svetištu u Molvama.

Bio je to još jedan u nizu od Boga blagoslovljeni dan u Crkvi hrvatskih mučenika, u srcu naše Domovine. 

 

Nedjeljom iz Svetišta

Iz svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.

Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Gospodnja.

 

Meditacija:

Božjoj pedagogiji ne pripada da čovjeka prisilno šalje u školu križa. No, Božja mudrost može od patnje, odakle god ona dolazila, načiniti školu za život. Tko je samo jednom bio teško bolestan, zna kako se s bolešću odjednom u životu mnogo toga mijenja. Što se do tada činilo prijeko potrebnim, gubi vrijednost. Umjesto toga počinje se cijeniti sitnice, ono ‘beznačajno’: svako olakšanje bolova, jedan dan u kojemu se bolje osjećaš, kada možeš obaviti neki sitan posao, nečiji vedar pogled koji daje ti nadu. Vrijeme postaje dragocjeno i život u svojoj ugroženosti postaje mnogo vrjedniji nego do tada. I pitanje o Bogu često se pojavljuje u posve novom svjetlu, možda po prvi puta stvarno egzistencijalno. Tko zajedno s drugima nosi težak križ, rijetko je nešto izgubio, a vrlo često puno dobio. Tko želi bježati od križa, nikada neće naći pravu radost. Komu križ ne može postati škola za život, u opasnosti je da izgubi ono najdublje u životu.

Helmut Kratzl

 

Dobar sam, nemam grijeha, nisam nikog ubio, nisam nikome ukrao… 

Jednog dana sretne monah čovjeka koji mu stane pričati o svojoj dobroti. Evo kako je tekao njihov razgovor.      

-          Od svojih dobara odvajam za siromahe. Zauzimam se za uhićene, a bolesnike pohađam dva puta tjedno, nisam nikog ubio, nisam nikome ukrao, ne želim nikome zlo…

Monah ga je slušao, slušao i napokon rekao:

-          Dobar si ti! Ipak pođi radije i pitaj:

Svoju ženu, što misli o tebi?

Svoju djecu, što kažu o tebi?

Svoje rođake, što očekuju od tebe?

Svoje susjede, što govore o tebi?

Svoje prijatelje, kako o tebi razgovaraju?

I tek potom dođi i kaži mi kako si dobar!

 

 

pogled koji daje ti nadu. Vrijeme postaje dragocjeno i život u svojoj ugroženosti postaje mnogo vrjedniji nego do tada. I pitanje o Bogu često se pojavljuje u posve novom svjetlu, možda po prvi puta stvarno egzistencijalno. Tko zajedno s drugima nosi težak križ, rijetko je nešto izgubio, a vrlo često puno dobio. Tko želi bježati od križa, nikada neće naći pravu radost. Komu križ ne može postati škola za život, u opasnosti je da izgubi ono najdublje u životu.

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na