Propovijed, pozdrav i zahvala mons. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika 2015.

Propovijed biskupa dr. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika 2015.

Deset godina je prošlo od postavljanja kamena temeljca za ovu crkvu. Kamen je blagoslovio sveti Ivan Pavao II. u Rijeci 3. lipnja 2003. a položio ga je na ovo gradilište 9. rujna 2005. tadašnji predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Od one lopate kojom smo zatrpali kamen temeljac dospjeli smo do oltarnog reljefa „Slava hrvatskih mučenika“ koji smo danas blagoslovili.

Dobro se prisjetiti nekih datuma na putu prema ideji CHM i prema njezinom ostvarenju.

1. Zašto CHM na Udbini. Područje Like i Krbave središnji je i vezni dio između hrvatskog sjevera i hrvatskog juga. Bez te poveznice Hrvatska ne može opstati. Tu je prije 730 godina osnovana biskupija, ali je ovdje na Krbavskom polju 9. rujna 1493. to hrvatsko zemljopisno središte teško ranjeno. Cijela Lika i Krbava bile su 160 godina pod Turcima, a nakon oslobođenja na ovim prostorima nisu više bili samo katolici nego i pravoslavci.

Pred sv. Luciju 1942. preostali Hrvati katolici morali su napustiti svoju Udbinu i uz životnu opasnost probijali se iz neprijateljskog obruča prema Lovincu. Nakon toga ni oni ni njihovi potomci nisu se smjeli pojaviti u ovom mjestu. Crkva im je srušena, groblje devastirano, kuće uništene, zemlja oduzeta. Zavladao je drugi zakon koji nije poštedio ni pravoslavnu crkvu na Udbini.

1966. zajedno s jednim arheologom tragao sam u obližnjem pravoslavnom selu (Mogorić) za srednjovjekovnim stećcima. Naišli smo na seoskog učitelja za kojega su nam rekli da zna sve. Prve riječi bile su mu: Ovdje je prva puška pukla…. Čudio se kada smo mi pitali što je bilo prije puške. Kult puške, nasilja, proširio se ovim krajem i još danas se tom idolu mnogi klanjaju. Svoju zločinačku narav pokazala ona puška koja se 1941. okomila na nevine i nemoćne u lapačkom selu Brotnji.

U srednjem vijeku vodiči su počinjali s predstavljanjem svoga mjesta s podacima o broju moći svetaca, a ovdje se vrednovalo po tome kada je u mjestu pukla prva puška.

Nije, dakako, problem braniteljska puška, koja služi za obranu istine i života, za stvarnu slobodu čovjeka i naroda. Takvu braniteljsku crta hrvatske prošlosti zabilježio je bizantski car Porfirogenet još u 10. stoljeću. Opjevao ju je i srpski pjesnik Jovan Jovanović Zmaj u jednoj pjesmi u kojoj stoji:

Hrvat se ne bori da što otme kome,

Čuva sveti oganj na ognjištu svome.

I dok tako čini u najteži dani

I Bog je i pravda na njegovoj strani.

I kad sam desetak godina poslije s arheolozima i povjesničarima pješačio Krbavskim poljem, naišli smo na mnoge pa i bizarne spomenike puškonoscima, ali nismo nigdje mogli naići na ijedno slovce koje bi upućivalo na tragediju našega naroda koja se na tom polju dogodila 9. rujna 1493. godine. Moje kolege i ja pitali smo se tada: hoće li već jednom doći vrijeme da onim tisućama branitelja, palim na Krbavskom polju, kao i ostalima koji su završili na raznim bojištima i stratištima, podignemo spomenik i izrazimo javnu zahvalnost i naše poštovanje. Još tada neke branitelje i žrtve iz novije povijesti nije se smjelo javno ni spomenuti, a kamo li podignuti im spomenik.

Trebalo je to još čekati.

2. Rađanje ideje. Tek prije 20 godina oslobodilačkom akcijom stvorene su prilike kada se moglo računati da ćemo na ovim prostorima moći slobodno izraziti svoje poštovanje i zahvalnost svima onima koji su prije 500 godina svoje živote ovdje izložili i založili u obrani svojih domova i svoje domovine.

Nastale su prilike i za povratak biskupa na ove prostore, nakon što se biskup pred više od 500 godine, zbog opasnosti povukao odavde, noseći biskupski štap i križ koji ste danas vidjeli u mojim rukama, a taj štap i taj križ stavili smo i u ruke Ivana Pavla II. na ovom spomeniku.

Ideja o našemu dugu prema onima koji su se u prošlosti žrtvovali za buduće naraštaje se proširila na cijelu našu povijest. Nismo, dakako, mislili da nam je cijela prošlost mučenička, ali da je bilo dosta duga prema mučenicima i žrtvama, pogotovo prema onima koji su ponijeli križ za drugoga a mjesto priznanja dobili osudu, a katkada tretirani kao zločinci i ljudski otpad. Pogotovo je takvih bilo među stradalima u Drugom svjetskom ratu i poraću. Najbolje je primjer za to slučaj kardinala Stepinca.

Iako ni mi kao ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo zašto kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanje za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti. Mnogo više nepoznatih nego poznatih. Naša crkvena i svjetovna povijest sustavno su prljane. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koji su proizvodili te laži i danas nameću kao učitelji i za tu svoju školu dobivaju i prostore i novce.

U takvim okvirima nastala je i rasla ideja Crkve hrvatskih mučenika.

3. Projekt CHM. Ideja o podizanju spomenika hrvatskim žrtvama mučenicima ojačana je pozivom pape Ivana Pavla II. svim narodima da popišu i časte svoje mučenike. Zato je pred crkvom njegov kip. Papa je doista bio zabrinut gledajući kako svijet ima pune ruke pušaka i granata i prenosi ih preko praga stoljeća i tisućljeća. Zato on visoko diže križ kao istinsku garanciju pobjede i bolje budućnosti za čovjeka, nasuprot onih koji dižu u vis pušku, koji se hvale svojom moći i silom. Tu našu opredijeljenost za Papin poziv izrazili smo posebno u prošlom broju Hrvatske vjernosti. Ne kult puške, laži i nasilja,koji i danas neki uporno održavaju, nego kult križa i čašćenje onih koji su pretrpjeli nasilje raznih pušaka i nasilnika! Ne idemo ni na kult nacije, nego onoga plemenitoga i dobroga u našem narodu, što nikoga ne ugrožava, što je dobro i za narod i za cijeli svijet.

Ideja je uobličena u projektu Crkve hrvatskih mučenika koji danas sam sebe tumači. Projekt osim bogoslužnog prostora sadrži i kriptu u smislu učionice hrvatske povijesti, zatim memorijalni park ili naš zid plača, muzej, knjižnicu, križni put i – a dao Bog da se ostvari! – i Svehrvatski grob.

Taj projekt narod prepoznao kao svoj i pratio ga svojom naklonošću i potporom sve do sada. Nismo za nj imali osiguranu financijsku konstrukciju ali nismo nikome ostali dužni za učinjeni posao. Bogati i moćni nisu se ni javljali, niti smo s njima računali. Ni među našim milijunašima u iseljeništvu nismo naišli na posebnu potporu, s izuzetkom Mije Matića iz Njemačke. Bogataši u vjeri su projekt razumjeli i oni su ga izveli.

4. Reljef. O desetoj obljetnici početka radova dobio je bogoslužni prostor neosporno umjetničko djelo Kuzme Kovačića, svoj sadržajni završetak i krunu. No to djelo nije samo visoke umjetničke vrijednosti; ono je također i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izborom Kuzme Kovačića pokazali smo kako nam je stalo da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišeg dometa, ali samo takvih koji nisu sami sebi svrha nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj na ovom reljefu svjedoči o povezanosti našeg naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred tim reljefom, koji smo nazvali Slava hrvatskih mučenika, možemo odčitavati mukotrpni povijesni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegovog autora. Vidio sam više lica koji zadivljeno gledaju u reljef. To me obradovalo. Još više me obradovalo kad sam vidio da ljudi pred njim kleče i mole.

5. Smisao patnje. Neki su nam dobronamjerno govorili da ne treba slaviti svoje poraze. Zašto se dičiti krbavskom tragedijom, Bleiburgom i križnim putovima, Vukovarom? Ljudski je cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi kršćani vjerujemo da smo mukom i križem gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu jest Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvarni porazi, pače da njihovo prihvaćanje u Kristovom duhu vodi prema pobjedi života nad smrću. Ona povorka mučenika pobjednika, koja u gornjem dijelu Kuzminog reljefa ide prema Kristu, nastavak je one patničke povorke s Krbavskog polja, s križnih putova, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše povijesti.

Ova crkva želi po svim svojim dijelovima, pa i ovim reljefom, biti trajna propovjedaonica našem narodu o smislu patnje i o njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka patnja može biti proljeće novog i bogatijeg života. Ona je najkreativnija snaga kad je prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju. Inače je patnja lijevog razbojnika na Kalvariji.

6. Svehrvatski grob. Na današnji dan Crkva se spominje mučeništva Ivana Krstitelja. Nakon što je Herod zbog hira njegove nesavjesne žene Herodijade odrubio Ivanu glavu, Ivanovi učenici nisu pograbili kamenje i krenuli da se osvete Herodu. Oni su došli i uzeli Ivanovo tijelo da ga pokopaju. Sjećamo se da je Pilat predao Josipu iz Arimateje i Nikodemu Isusovo tijelo fa ga pokopaju. U rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tijelo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo. No suvremeni Pilati peru ruke i od te ljudske i civilizacijske obveze da predaju tijela ubijenih od brojnih Heroda i Herodijada Drugog svjetskog rata i poraća, kojima nisu samo odrubili glave nego su ih grozno mučili i kao otpad pobacali u jame, jaruge i rovove. Neposredno odgovorni već su pomrli ali imaju svoje nasljednike koji ni danas ne daju vukovarskim majkama i suprugama tijela njihovih sinova i muževa.

Na reljefu Slava hrvatskih mučenika na Krbavskom polju vidi se u zemlji između dviju vojski jedan križ. Usuđujem se ponovno predložiti da na Krbavskom polju bude Svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja na prepozna pa se ne može odrediti u koje groblje pripadaju. Uz CHM i uz Memorijalni park time bi ovaj udbinski prostor dobio još veće značenje i doista bi ga trebalo proglasiti mjestom posebnoga pijeteta. Kad sam obilazio u Sloveniji naše jame i grobišta kao da sam od ondje stradalih slušao molitvu Preradovićeva Putnika Domovini:

U tvom polju daj mu groba

S tvojim cvijećem grob mu kiti.

Nije li to polje upravo ovo krbavsko, iznad kojega je Crkva hrvatskih mučenika?

Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Odavde se navještaju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugoga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu. Amen.

Pozdrav domaćina gospićko-senjskog biskupa 29. kolovoza 2015. godine

Od srca pozdravljam sve vas koji ste na razne načine i s raznih strane stigli u hodočasničkom duhu do ovog Svetišta. Drago mi je što dobrotom Hrvatske televizije i Hrvatskog radija te postaja Hrvatskog katoličkog radija, Radio Marije i Radija Mir Međugorje mogu pozdraviti i vas koji ste s nama povezani tv-ekranima i radio valovima.

Posebnosti ovogodišnje proslave je u tome što danas blagoslivljamo reljef Kuzme Kovačića: Slava hrvatskih mučenika koji likovno izražava i tumači smisao cijelog projekta. Od srca pozdravljam umjetnika, a on će se nakon mene osobno obratiti hodočasnicima.

Pozdravljam predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskog nadbiskupa mons. dr. Želimira Puljića; s nama je i naš metropolit mons. dr. Ivan Devčić, koji nam je donio križ krbavskih biskupa, krčki biskup mons. Ivica Petanjak , koji je kao biskup prvi put na proslavi Dana hrvatskih mučenika; pozdravljam kolegu mons. Ivana Milovana, porečko pulskog biskupa u miru. S nama je naš vjerni susjed šibenski biskup mons. Ante Ivas, te mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup po kojemu nam i kardinal Bozanić šalje svoje pozdrave i čestitke, zatim mons. Marko Semren, pomoćni banjalučki biskup. Sjećamo se ovdje izgovorenih riječi hvarskog biskupa kako bi bio red da Hrvatska dobije predsjednika katolika; nije mogao danas biti ovdje ali je poslao svoga generalnog vikara don Stanka Jerčića. Pozdravljam don Peju Orkića, salezijanskog provincijala i druge provincijale koje nisam uočio. Hercegovačkog zastupa fra Miljenko Stojić, voditelj trodnevnice.

Pridružili su nam se predstavnici vojske i policije, raznih društvenih i državnih funkcija. Poštujući njihove funkcije, ovdje ih najradije gledamo kao vjernike i hodočasnike. Ipak ću posebno istaknuti radost što je predsjednica Republike Hrvatske preko svoje zastupnice Brune Esih željela biti s nama na Udbini. Gospođa Esih bila je njezina zastupnica i u Bleiburgu. Pozdravljam i našeg stalnog hodočasnika gradonačelnika hrvatske metropole Milana Bandića i naše civilne domaćine, a to su ličko-senjski župan Milan Kolić i udbinski načelnik Ivan Pešut. Posebno pozdravljam članove Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, biskupijske povjerenike za popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, kao i svoju zmajsku braću. .

Drago mi je pozdraviti svećenike koji su na čelu sa svojim župljanima došli ovamo, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, sve vjernike laike, stare i nove Udbinjane. Pozdravljam sve u ime svoje i u ime čuvara Svetišta mons. Tomislava Rogića, koji će svakoga koji dođe ovamo radosno provesti kroz Svetište, a vodi nas i kroz ovo slavlje.

Dragi hodočasnici, radost mi je gledati ovo zajedništvo oko Crkve hrvatskih mučenika. Dobro svi došli!

Prije nego blagoslovimo reljef Slava hrvatskih mučenika, molim autora, akad. kipara Kuzmu Kovačića, da nam reče nekoliko riječi o djelu koje je napravio.

Zahvala biskupa Mile Bogovića 29. kolovoza 2015. na Udbini

Ugodna mi je dužnost da u ime domaćina zahvalim svima koji su ugradili svoj rad za odvijanje ove proslave.

Dakako iskrena hvala i svim biskupima i svećenicima koji su pozvali hodočasnike i došli s njima. Hvala Hrvatskoj radio televiziji i spomenutim postajama

Naša biskupija ima već dobro uvježbanu ekipu koja uspješno savladava organizacijske teškoće. Cijela biskupija sudjeluje u pripremi ovoga Dana, predvođena u središnjici Nikolom Turkaljem i ovdje mons. Tomislavom Rogićem. Rogić nije samo danas dočekao hodočasnike; oni dočekuje svakim danom u godini.

Hvala svim članovima udruženih zborova naše biskupije na čelu sa zborovođom Ivanom Prpićem Špikom i orguljašem Josipom Šimatovićem.

Zahvaljujem članovima Komisije za hrvatski martirologij na trudu oko popisivanja svih katoličkih i hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća.

Zahvaljujemo svim darovateljima. Oni nisu više tako brojni kao u vrijeme podizanja crkve. Preporučujemo i sve ostalo što je vezano uz ovaj projekt a što čeka svoje ostvarenje. Do kraja ove godine zasvirat će i velike orgulje na koru crkve za što se posebno zauzima preč. Juraj Jerneić.

Budući da je ovo jedna zaokružena obljetnica, zahvaljujem i najzaslužnijim sudionicima gradnje.

Nemjerljiv stručni, kršćanski i ljudski doprinos dao je Ivan Vukić iz Gospića. Ne mogu a da mu i danas ne izrazim zahvalnost. Zahvaljujem također i Željku Žderiću i njegovim stručnjacima unutar Kostruktora koji su odradili glavninu poslova i pred 5 godina, 11. rujna, Žderić mi je predao ključeve Crkve. Uz nas je od početka i vješto spisateljsko pero dr. Ante Bežena. Za arhitekturu oltarnog reljefa i Kuzma i ja koristili smo se stručnim savjetima Radoslava Bužanćića.

S mnogih strana dolazi podrška za izgradnju Svehrvatskog groba za sve neidentificirane žrtve. Vjerujemo da će se uskoro stvoriti bolja klima za tu inicijativu i da ćemo i taj projekt pokrenuti s mrtve točke. Hrvatska država pokazala je zanimanje za projekt CHM i podržala ga. Vjerujem da će tako učiniti i s projektom Svehrvatskog groba.

Našoj predsjednici preko gospođe Brune upućujemo molbu da osobno posjeti CHM i da podrži ideju Svehrvatskog groba na Krbavskom polju.

Zahvaljujemo fra Miljenku Stojiću što je predvodio trodnevnicu, ali i na svim inicijativama koje u svojoj provinciji i u Mostarskoj biskupiji vodi za popis žrtava i za kanonizaciju mučenika svoje provincije. O mučeničkoj smrti tih franjevaca Laudato je snimio film. Da se izrazim riječima sv. Franje i pape Franje: Laudato si, Signore, hvaljen budi Gospodine što imamo Laudato. Najviše zalaganjem fra Miljenka već je formirano „groblje mira“ na kojem će i onima za čiji se grob ne zna moći postaviti križ. Na groblju je crkva po obliku, ali ne i po veličini, slična ovoj CHM.

Sveti hrvatski mučenici molite za svoj narod i za ove koji su danas došli ponad Krbavskog polja da vam izraze svoje poštovanje i zahvalnost!

Srdačan pozdrav svima. Vidimo se i dogodine na Dan hrvatskih mučenika na Udbini.