Dan Hrvatskih političkih zatvorenika na Udbini 2015.

Na Udbini obilježen Dan Hrvatskog društva političkih zatvorenika

U četvrtak 30. travnja na Udbini je petu godinu za redom obilježen Dan Hrvatskog društva političkim zatvorenika koji se slavi na spomendan pogibije hrvatskih junaka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mestu. Susret je okupio preko 200 članova iz cijele Hrvatske na čelu s predsjednikom Markom Grubišićem. Susret je tradicionalno započeo sv. misom u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini koju je predslavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u suslavlju župnika i dekana udbinskog i čuvara svetišta mons. Tomislava Rogića i vlč. Jure Tuteka. Biskup je u svojoj prigodnoj homiliji istaknuo:

Doživljavajući zloću oko sebe, mogao bi se stvoriti osjećaj da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji, pogotovo kad vidimo da zlo ne popušta. Prilika je u ovo vrijeme probuditi svijest kako i zlo može svoju ulogu tako odraditi da pomogne boljem uspjehu dobrote.

Reći ću to jednom izmišljenom slikom.

U nekom mjestu vjernici željeli u znak zahvalnosti što je njihov kraj pošteđen od kuge sagraditi crkvu na brdu, ali su se bojali kako odnijeti građu na vrh. Ipak su krenuli. To nije bilo pravo đavlu (zahvalnost, crkva), pa je donosio kamen i lupao s njime po gradilištu. Došli ljudi i vide: baš toliko je trebalo materijala za crkvu. I uvelike im je pomogao onaj koji je želio onemogućiti gradnju.

Taj optimistički stav najjasnije je izrekao sv. Augustin riječima Vazmenog hvalospjeva: „O zaista potrebna Adamova grijeha… O, sretne li krivice koja je zaslužila takvoga i tolikoga Otkupitelja!

1.Božji odgovor na čovjekov grijeh

Možemo reći da je grijeh prvog čovjeka izazvao Boga na nastavak stvaranja, odnosno na novo stvaranje. To novo stvaranje dovršava se uskrsnim jutrom kada je čovjek Krist „raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao“. Zato Crkva govori da je uskrsnuće osmi dan stvaranja. Spomenuti sv. Augustin reći će slikovito da je Bog na krivi glas čovjeka nadogradio divnu simfoniju. Nećemo reći da je prvi čovjek autor te simfonije, nego Božja ljubav prema čovjeku, ali to „komponiranje“ nastalo je nakon prvoga grijeha. Bog je nastavio sa stvaranjem nakon sedmog dana, a osmi dan ostvarena je pobjeda života u čovjeku Isusu Kristu. Njegovim uskrsnućem dovršeno je stvaranje u Kristu, a zbiva se u svima koji u njega vjeruju. Krist ih vodi do savršenstva koje je u njemu ostvareno (usp. Kol 1,28).

To dovršavanje u pojedincima i u svijetu (Crkvi) ne zbiva se bez silnih vapaja i suza, o kojima čitamo u poslanici Hebrejima (usp. Hebr 5,7), kao što nije bilo bez toga ni na Kristovom putu prema osmom danu – prema uskrsnuću. Uvijek kada i nas snađu nevolje, i nas obuzima jeza, drhtimo i plašimo se, moleći da nas mimoiđe taj križ, ali upravo se tada pruža i nama prilika za veliki pothvat i veliku pobjedu. Za takav pogled smoći ćemo snage ako budemo svjesni cilja prema kojem idemo i prisutnosti Oca u čijim smo rukama. To su prilike za stvaralačko Božje djelovanje na putu prema dovršenju našeg otkupljenja, prema ostvarenju, u nama, djela osmog dana stvaranja. Možemo reći da Sotona, želeći upropastiti Božje djelo, uvijek izaziva Boga na još savršeniji stvaralački čin.

2. Zloća kao izazov i poziv na djela dobrote

Ohrabreni sv. Augustinom, možemo taj govor nastaviti pa dodati da ne bismo imali tako veličanstvenih mučeničkih svjedočanstava u životu Crkve prvih stoljeća da nije bilo okrutnih progona Kristovih vjernika; da ne bismo imali tako divno svjedočanstvo ljubavi Majke Tereze prema čovjeku da su se po ulicama Kalkute (i drugih „Kalkuta“) šetali samo zdravi i situirani ljudi. Tek u suočenju s bijedom i bolešću bila je ona izazvana da do krajnjih granica razvije svoju ljubav prema potrebnima. Pa i ne trebamo ići daleko. Zar bismo u nadbiskupu Stepincu dobili tako sjajan uzor vjernosti istini i dobroti da nije bilo komunističke mržnje na njega i na njegov narod. A koliko je bilo prinosa žrtava dobrote i ljubavi majki udovica nakon 1945.? I konačno, kako možemo zamisliti Kristovo otkupiteljsko djelo da nije bio okružen zloćom ovoga svijeta u kojoj se očitovala onakva i onolika Kristova ljubav? Dokazao je zloća može biti poticaj za velika djela dobrote. Sve ono što se odigralo s njime na dan njegove muke i smrti, pripremilo je onako sjajno i pobjedničko uskrsno jutro.

3. Zlo kao izazov za jačanje u dobru

Više puta smo slušali kako su i naši neprijatelji zaslužni za našu slobodu jer su svojom zloćom pokrenuli našu zaspalu dobrotu. U tom smislu zanimljivo je razmišljanje sv. Augustina. On veli:

Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti ako se nije borio. A nitko se ne može boriti ako nema neprijatelja i napasti.

Što nas okružuje veće zlo, to nam se pruža uzvišenija pobjeda. Nema prave veličine koja se nije izbrusila i izrasla u borbi protiv ovozemnih podlosti i niskosti. I tu nam je Isusov primjer najpoučniji. Upravo je tu njegova snažna poruka: Zloća u svijetu, oko nas, pa i u nama ne smije nas obeshrabriti da joj se predamo, nego da nam ona bude izazov za jačanje u dobru. Zloća je prisutna u svijetu, ali njoj je oduzet žalac i zato nema snagu da otruje za pobjedu gdjegod se dogodi oslonac na božansku snagu koja je u svijetu po Isusu Kristu. Nije li zloća svom svojom silinom navalila na Pravednika da ga preda smrti. Sa sv. Pavlom možemo joj i mi postaviti pitanje: „Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj“ (1 Kor 15, 55). Zloća svijeta ne može postići svoj cilj: razaranje i uništavanje života, pače i ona i bez svoje volje, uz svu svoju bahatost, mržnju i divljinu, može pridonijeti rastu i pobjedi dobrote ako idemo s Kristom, putem istine i života.

U Isusu nije bilo divljine, mržnje, bahatosti, oholosti. U njemu je bila pitomost, ljubav, skromnost, poniznost. Izgledalo je da je to slaba oprema, ali se na koncu pokazalo da su upravo to osobine pobjednika.

4. Godina evanđelja

Zlo se pojavljuje pred nama poput Golijata, jaka, dobro opremljena i naoružana, a dobro poput Davida s praćkom u ruci. I pored svega toga, i mi poput Davida trebamo biti sigurni u pobjedu. Bog je bio iza one praćke, a ne iza oklopa. Zato je David pobijedio.

David je tek blijeda slika onoga što je Krist svojom „praćkom“ učinio kada se, okružen silom i mržnjom, predao u ruke vječnoga Oca, predao se na raspolaganje Očevoj ljubavi. Svu zaštitu Isus je povjerio Bogu (Ocu).

No, ima još jedna zorna slika. Slika vuka i janjeta. Nije li Isus upravo tu sliku koristio: Šaljem vas kao janjce među vukove (Lk 10, 3). Kakve su tu šanse za pobjedu janjaca? Vukovi su zaštićeniji od janjaca. Zar nije i samo zakonodavstvo više postavljeno tako (grješne strukture) da zaštiti lopova. Nastradat će oni na sitno. U ovom svijetu doista je napast da čovjek zaželi biti vuk, Golijat, da povjeruje u laž (u početku bijaše Riječ, ali i laž), u pušku (nasilje), a ne u janje, David s praćkom, da se osloni na istinu i križ (slika na koricama HV 10). Upravo to je Isus htio da apostoli budu. Ipak Isus nije slao apostole da od njih napravi gubitnike, nego upravo pobjednike.

Ta poruka jasno se izražava na svakoj misi kada svećenik podigne hostiju i pozove ljude da priđu i uzmu pobjedničku snagu u sebe riječima: Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta!

Evo Jaganjca Božjega koje je pobijedilo divljinu ovoga svijeta, vučje osobine, nasilje, nadutost, oholost ovoga svijeta. Jaganjac ne crpi snagu u tjelesnoj snazi, poput vuka, kao što se ni David nije oslanjao na svoju snagu i opremu, nego na Boga Izraelova. Možemo danas reći da je društvo slabo i zato što nemamo političkih zatvorenika.

5. CHM je škola osmišljavanja križa, janjeta, Davida, ideala. Vječna i idealna Hrvatska živi najviše u patnicima i prognanicima, a najmanje u sitima i situiranima. Jer patnici i prognanici su najpismeniji za „čitanje“ naroda. Oni ne čitaju debele knjige i programe, poruke iz EU i Bruxelesa, nego čitaju narod. Vi ste to pismo/čitanje dobro naučili. Koristite ga i dalje jer se bojim da tu knjigu koja se zove (hrvatski) narod sve manje čitaju oni koji ga vode. Zato je potrebno sići u narod poput Isusa. Vratimo se slici s početka propovijedi kako je đavao lupa kamenjem po onom gradilištu na brdu. zato je građevina postala veća nego je bila predviđena. Tako je bilo lupanja i lupetanja po ovom brdu. zato je crkva ovako velika postala. Ima također lupanja kamenjem i po građevini naše Hrvatske. Ne treba se zato previše zabrinjavati. i to lupanje i lupetanje može doprinijeti da ona neprestano jača i raste.

Ova CHM nastala je prvenstveno zato da upoznamo one koji su znali iz svoje patnje čitati svoj narod, živjeti i žrtvovati se za njega.

Nakon mise članovi HDPZ obišli su kriptu svetišta gdje ih je mons. Rogić upoznao s trenutnim aktivnostima vezanim za Crkvu hrvatskih mučenika kao i idejom cijelog projekta. Slijedila je skupština društva u kojoj je predsjednik Marko Grubišić poručio. „Žrtve koje su pale za današnju Hrvatsku ne padaju u zaborav, što je vidljivo i po ovom našem susretu i okupljanju. Ono što je posebno značajno u rad naše udruge uključuju se i mlađi, djeca i unuci političkih zatvorenika koji su jamstvo čuvanja uspomena na žrtve bivših politički režima,“ zaključio je predsjednik Grubišić.

Datum obilježavanja Dana hrvatskih političkih zatvorenika ima posebnu simboliku i po stradanju Venancija, prvog mučenika iz redova kršćana i biskupa s teritorija današnje Hrvatske koji je skončao 257. godine u unutrašnjosti Dalmacije a čiji se lik nalazi i u vitraju kapele unutar CHM-a, a slavi se također 30. travnja.                                                    Zvonko Ranogajec

polZatvorenici05

polZatvorenici05
polZatvorenici00
polZatvorenici00
polZatvorenici01
polZatvorenici01
polZatvorenici02
polZatvorenici02
polZatvorenici06
polZatvorenici06
polZatvorenici07
polZatvorenici07
polZatvorenici08
polZatvorenici08
polZatvorenici04
polZatvorenici04
polZatvorenici03
polZatvorenici03
polZatvorenici09
polZatvorenici09

Hodočašće Gospićkog dekanata 2015

HODOČAŠĆE GOSPIĆKOG DEKANA U CRKVU HRVATSKIH      

                               MUČENIKA NA UDBINU

U Gospićko-senjskoj biskupiji tijekom korizmenih nedjelja vjernici iz pojedinih dekanata hodočaste u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Prve korizmene nedjelje, 22. veljače, hodočastili su vjernici Gospićkog dekanata. Kiša i magla pridonijele su pokorničkom raspoloženju vjernika. Svoj hodočasnički hod počeli su s Pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio čuvar svetišta i udbinski župnik mons. Tomislav Rogić, a potom su svećenici dekanata ispovijedali, a vjernici pristupali sakramentu pokore. Slijedila je pobožnost Križnog puta koju je predvodio dekan i župnik gospićki mons. Mile Čančar, uz vlč. Marinka Miličevića, kancelara biskupije. Postaje su čitali vjernici pojedinih župa. U 17 sati počela je sv. misa. U ulaznoj povorci kosinjski župnik vlč. Ivan Hodak nosio je kosinjski misal iz 1483. godine.

Na početku je dekanat predstavio dekan mons. Mile Čančar, a potom je biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović pozdravio svećenike i vjernike te istaknuo: „Počela je korizma u kojoj i mi, poput apostola, pratimo Isusa na njegovom putu od početka javnog djelovanja do Kalvarije i Uskrsa. To je put kojim se i mi učimo hoditi.“

Biskup je u propovijedi, tumačeći evanđeosko izvješće, naglasio:

„Isus se još na početku svog javnog djelovanja susreo s izvorom zloće, Sotonom koji ga je htio odvratiti od puta spasenja i usmjeriti ga mržnjom i nevjerom prema upropaštavanju svega što je Božja ljubav stvorila. Sotona je sve pokušao, ali nije uspio. Prvi put je poražen do nogu. Tu borbu opisuje slikovito evanđelist Marko kako je Isus boravio s divljim zvijerima, a anđeli mu služahu. Osjetio je on, dakle, nasilničku divljinu oko sebe, ali i anđeosku dobrotu. Isus je pobjedom nad zloćom započeo svoj pobjednički hod i na kraju će kao pobjednik završiti, iako je izgledalo da ga je zlo porazilo, da su ga divljina i mržnja svijeta nadvladale… To je svijet u kojemu i mi živimo, u kojemu možemo doživjeti poraz, ali u kojem možemo biti pobjednici. To je svijet u kojem se vodi borba za svetost naše obitelji. Ova korizmena hodočašća posvetimo upravo za vjernost obitelji i za uspješnu pripremu II. nacionalnog susreta hrvatskih obitelji na Trsatu, 19. travnja ove godine… U ovoj Godini evanđelja u našoj biskupiji uzeli smo jedan križ (Senj, 14. stoljeće). Na rubovima su simboli evanđelista (Matej/čovjek, Marko/lav, Luka/vol, Ivan/orao). U sredini se nalazi lik janjeta. Kao da svaki od evanđelista govori: Evo Jaganjca Božjega koje je pobijedilo divljinu ovoga svijeta, vučje osobine, nasilje, nadutost, oholost ovoga svijeta…

Crkva hrvatskih mučenika želi biti vidljiva propovijed te radosne vijest…To će pokazati i oltarni reljef koji će zasjati pred nama na Dan hrvatskih mučenika. Tu ćemo vidjeti kako s raznih strana dolaze Kristu pobjedniku, janjetu Božjemu, hrvatski mučenici da prime pobjednički vijenac, zlatnu medalju za svoju žrtvu. Zasvirat će nam tada prvi put i orgulje u ovoj crkvi da poprate taj pobjednički hod hrvatskih mučenika Mučeniku Kristu. Bit će to proslava naših Davida i jaganjaca, pobjednika a ne poraženih. U tom duhu zabilježio je i Krbavski poraz od 9. rujna 1493. Pop Martinac. Kada je u svetu knjigu bilježio stradanje na Krbavskom polju kao da je upravo gledao tu povorku nevino stradalih „vjere radi Kristove“.

Ne možemo a da ne uključimo u ovo slavlje i spomen na jednu pobjedu naše vjere i kulture. Na današnji dan 1483. izišla je iz tiska prva tiskana knjiga ne samo u Hrvatskoj nego – kako se to obično kaže, na slavenskom jugu – Prvotisak. U vrijeme velike opasnosti, kada smo i mi, poput Davida, stajali pred moćnim osvajačkim, dobro opremljenim i naoružanim turskim carstvom. No i u tim okolnostima izvojevana je za naš narod velika pobjeda naše vjere i kulture. To je knjiga koja objedinjuje u sebi knjigu na oltaru i na ambonu. To se zgodno uklapa u našu Godinu Evanđelja, - ta pobjeda ostvarena od ljudi s ovih naših prostora. Kao predložak za tiskanje knjige poslužio je misal koji je u Ličkoj Ostrovici napisao 1368. knez Novak Disislavić od plemena Mogorovića, a pripreme za tisak obavili su opet naši glagoljaši s ovoga područja, bez obzira gdje je knjiga tiskana. Neki misle da je i to bilo na ovom našem prostoru – u Kosinju. A sljedeća knjiga koja će biti tiskana je časoslov, molitvenik u rukama tada gotovo jedinog pismenog čovjeka – svećenika…

Što nas okružuje veće zlo, to nam se pruža uzvišenija pobjeda. Nema prave veličine koja se nije izbrusila i izrasla u borbi protiv ovozemnih podlosti i niskosti. I tu nam je Isusov primjer najpoučniji, a mogli bismo navesti i brojne naše velikane, kao npr. Stepinac. S tom pobjedničkom vjerom krenimo i mi kroz ovu korizmu, bez obzira na kakve poteškoće nailazimo, i na mnoštvo divljih zvijeri s kojima se treba boriti“ - pozvao je svoje vjernike biskup Bogović.

Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod ravnanjem gospićkog župnog vikara vlč. Josipa Šimatovića.

Biskup je na kraju sv. mise zahvalio svima na sudjelovanju, a domaćin mons. Rogić pozvao je prisutne u dvoranu Pastoralnog centra gdje im je, uz prezentaciju, predstavio Apostolsku pobudnicu Pape Franje: „Radost Evanđelja“ i istaknuo radove koji slijede na Crkvi hrvatskih mučenika, među kojima je oltarni reljef.

Nakon okrjepe hodočasnici su pošli svojim kućama svijesni, kako je to lijepo izrazio sv. Augustin, a citirao biskup Bogović: „Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti ako se nije borio. A nitko se ne može boriti ako nema neprijatelja i napasti.“

(R.M.)

10012762 10205944206227222 4779518212779382625 o

10012762 10205944206227222 4779518212779382625 o
10991673 10205944200547080 3677613046549903826 o
10991673 10205944200547080 3677613046549903826 o
11001561 10205944208987291 1137858949730475972 o
11001561 10205944208987291 1137858949730475972 o
11004550 10205944201547105 3699551651857491548 o
11004550 10205944201547105 3699551651857491548 o
DSCN6374
DSCN6374
DSCN6391
DSCN6391
DSCN6397
DSCN6397
DSCN6399
DSCN6399
DSCN6407
DSCN6407

KALENDAR ZA 2015.

KALENDAR CRKVE HRVATSKIH MUČENIKA ZA 2015. GODINU

Za svaki mjesec izabrano je po jedno pismo na smrt osuđenih hrvatskih mučenika

Tiskan je 12-lisni kalendar Crkve hrvatskih mučenika za 2015. godinu. Kalendar je poseban i po tome što u popis svetaca stavlja i neproglašene mučenike, ali za koje za koje postoje podaci o mučeničkoj smrti. Njihova imena pisana su drugom bojom da se razlikuju od onih proglašenih i službeno prihvaćenih mučenika.

Na naslovnoj stranici je slika Ivana Pavla II. kako prelazi prag 3. tisućljeća. U pozadini se vidi Crkva hrvatskih mučenika, a pokraj je tekst koji je upisan podno njegovih nogu: „Potrebno je da mjesne Crkve sve učine da se ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo". Za svaki mjesec izabrano je po jedno pismo na smrt osuđenih hrvatskih mučenika za vjeru i dom. Većina pisama je vezana uz stradale od partizana u Drugom svjetskom ratu i poraću. Uz pisma su i slike njihovih autora. Prema mjesecima, nižu se pisma ovim redom: Ante Gadže (Ljubuški), Mime Rosandić (Gospić), fra Juro Radman (Odžak), Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Marko Hranilović (Sošice), Jure Kezić (Opuzen), Slavko Brajković (Nova Gradiška), Ive Katalinić (Senj), don Ljubo Magaš (Barbat na Pagu), Marin Bubanj (Križišće/Rijeka), Ivo Mašina (Preko/Ugljan).

Uredništvo na naslovnici napominje da „svjedoci masovnih stradanja Hrvata koncem i nakon Drugog svjetskog rata govore da su ubijani stavljali na sebe znak križa, zazivali Božju pomoć, predavali se u ruke Božje, spominjali Boga, Isusa Krista, Majku Božju. Nažalost, malo nam je o tome zapisano jer je bilo zabranjeno govoriti i pisati o takvim događanjima, a ako je zapisano, često je uništeno. Ipak u tom siromaštvu pisanih svjedočanstava sačuvano nam je nekoliko pisama na smrt osuđenih, koji su neposredno prije smrti jasno izrazili svoju vjeru i kršćansku ljubav prema Bogu, narodu i domovini. Anđelko Mijatović i Maja Runje skupljali su takve zapise „iz bezdanke", pa najviše zahvaljujući njima možemo ovdje objaviti 12 takvih oproštajnih pisama, za svaki mjesec po jedno". (kta/rv)

Dan života na Udbini 2015.

Dan života na Udbini

Najbliža nedjelja blagdanu Sviječnice već više godina slavi se kao Dan života. Sviječnica ili blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu trenutak je u povijesti spasenja kada su Marija i Josip ispunjavali židovski zakon i prinijeli žrtvu u hramu u znak zahvalnosti Bogu za dar novog života, za dar djeteta Isusa. Upravo taj događaj je poticaj da svatko osobno zahvali Bogu za dar života, a obitelji da zahvale Bogu za dar djece, novih života.

U Crkvi hrvatskih mučenika 2015., 1. veljače pred Sviječnicu, svetu misu predvodio je mons. Marinko Mlakić, generalni vikar šibenske biskupije, a liturgiju su pjesmom pratili Pučki pjevači sv. Jakova iz Šibenika. Bio je to istinski doživljaj za stotinjak domaćih vjernika s Udbine. Ni hladno vrijeme, ni novi snijeg nisu spriječili naše prijatelje da dođu iz Šibenika i podare nam ovo velebno bogosluženje.

Predvoditelj slavlja mons, Mlakić u nadahnutoj propovijedi poticao je vjernike da prepoznaju darove Božje u svom životu. Isus je među nas došao da nas oslobodi od svakoga zla, da nas spasi i podari istinsku puninu života. Na svakom je čovjeku vjerniku da odbaci zlo i izabere dobrotu Božju. Tolike stvari danas ugrožavaju život i oduzimaju mu onu ljepotu koju je Bog za čovjeka osmislio i darovao mu. Strategija zla je u tome da čovjeka odmakne, odjeli od Boga, a onda lako može njime vladati. Ako čovjek traži Božju blizinu, ako želi svakodnevno sačuvati svoju povezanost s Bogom, zlo je tada nemoćno.

Pučki pjevači iz Šibenika otpjevali su sve dijelove mise i to na klapski način, a capela, a nakon mise okupljenim vjernicima podarili su mali koncert tradicionalnih duhovnih pjesama. Pjevanje na misi uvelike je pridonijelo uzvišenosti bogoslužja, a koncert nakon mise bio je istinski glazbeni doživljaj. Sve govore riječi mnogih vjernika na koncu koncerta: Dođite nam opet, što prije!

DSCN6132

DSCN6132
DSCN6118
DSCN6118
DSCN6111
DSCN6111
DSCN6122
DSCN6122
DSCN6126
DSCN6126
DSCN6127
DSCN6127
DSCN6142
DSCN6142

Svečano euharistijsko slavlje o Danu hrvatskih mučenika 2014.

Svečano euharistijsko slavlje o Danu hrvatskih mučenika 2014.

Udbina, (IKA) – O Danu hrvatskih mučenika, središnje euharistijsko slavlje ispred Crkve hrvatskih mučenika na Udbini u subotu, 30. kolovoza predvodio je predsjednik Komisije HBK "Iustitia et pax" sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji su uz domaćeg gospićko-senjskog biskupa Milu Bogovića bili i predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik BK BiH banjalučki biskup Franjo Komarica, riječki nadbiskup Ivan Devčić, šibenski biskup Ante Ivas, porečko-pulski biskup Dražen Kutleša, te umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milovan, te brojni svećenici među kojima i ravnatelj Hrvatske inozemene pastve fra Josip Bebić, te više provincijala različitih redovničkih zajednica.

Na početku prigodne homilije biskup Košić je podsjetio da „kada se okupljamo ovdje u Udbini, u nacionalnom svetištu crkve Hrvatskih mučenika, tada jednim blagdanom slavimo hrvatske svece, blaženike i sluge i službenice Božje, ali i mnoge znane i neznane tj. od Crkve (još) neproglašene Božje ugodnike na našim oltarima a koji su dali svoje živote za Krista. Najprije to su sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić, blažene sestre Drinske mučenice - bl. Jela Ivanišević i četiri njezine susestre Kćeri Božje ljubavi, kao i službenici Božji Širokobriješki mučenici (njih 66 fra Leo Petrović i 65 subraće) i službenica Božja časna s. Žarka Ivasić. Oni su neposredni svjedoci vjere jer su bili progonjeni in odium fidei, iz mržnje na vjeru i živote dali za Krista". Nadalje, je podsjetio kako su drugotni mučenici za Krista i oni koji su poginuli jer su svjedočili kršćansku ljubav, a nisu bili izravno progonjeni zbog vjere, ali su oni iz vjere a ne iz mržnje branili svoju domovinu, obitelj i svoje bližnje, dakle bili su žrtve progona slično kao nevina dječica u Betlehemu i sv. Ivan Krstitelj. Stoga, naši su stradalnici i oni koji su bili mučeni zbog vrednota i visokih ideala koje je Krist propovijedao također indirektno mučenici za Krista, rekao je biskup i u tom kontekstu je imenom pobrojao samo neke iz nepreglednog niza takvih hrvatskih mučenika koji su pali za ideale slobode i domoljublja, a koje naš narod s pravom časti kao nacionalne heroje.

Biskup Košić je nadalje posvijestio i činjenicu, kako je prošlo 20. stoljeće bilo je najkrvavije upravo po ubijanju kršćana. Većina građana Zapada u kojima je kršćanstvo povijesna religija, uključujući i Hrvate, uopće ne zna kakve su se stravične stvari dogodile kršćanima u prošlom stoljeću i kakve im se događaju još i danas. O kršćanstvu se u medijima danas može čuti uglavnom samo po skandalima pa se stječe dojam da je kršćanstvo, iz ove perspektive i stvorene klime, uzrok svih zala prošlih stoljeća, ustvrdio je biskup, te se posebno osvrnuo da današnji progon kršćana u islamskim zemljama.

Mučeništvo nije povezano s mržnjom prema drugačijem, već s ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Većina kršćanskih mučenika ubijeni su samo zato što vjeruju u Isusa Krista i što se svoje vjere ne žele odreći ni po cijenu prijetnje gubitka života. U tom kontekstu je podsjetio, kako je papa Franjo pozvao sve biskupe svijeta da organiziraju molitvu za kršćane koje se ubija i protjeruje iz sjevernog Iraka, a apelu su se pridružili i mnogi biskupi u Hrvatskoj.

Biskup Košić se osvrnuo na progon hrvatskih katolika, koji trpe mučeništvo od različitih nepravdi i nasilja. Trebali bismo danas imenovati i drugu hrvatsku ranu ili mjesto aktualnog mučeništva hrvatskih katolika: to je BIH. U njoj je danas zaista teško biti Hrvat i katolik. Treća rana našeg hrvatskog mučeništva danas je nepoštenje i lopovluk koji trpe naši ljudi zbog neodgovornosti onih koji nas vode, a koji ne vole ni hrvatski narod ni Katoličku Crkvu već samo svoj džep i nemoralno upravljaju našim dobrima, a za sirotinju ne mare. Ipak mi kao katolički narod nikada nismo zbog svojih rana pali i ostali slomljeni, uvijek smo se dizali, pa je to i naš zadatak danas. Zavapimo ovdje u Udbini svim našim hrvatskim mučenicima, i svecima i blaženicima, i tolikima koji nisu kao takvi proglašeni, a samo su Bogu poznati po svojoj ljubavi i žrtvi, da zagovaraju za nas danas, da nam isprose ustrajnost u dobroti, istini, pravdi i ljubavi, kako bi naša Domovina imala budućnost. A to će biti po velikoj ljubavi prema Bogu i svome domu i rodu, kako nas upravo uče svi naši hrvatski mučenici. Naši su mučenici slijedili Krista i zato su njemu pridruženi u slavi uskrsnuća. To je i naš put, braćo i sestre, i zato slavimo mučenike da bismo u njima hvalili Gospodina koji je nas „ljubio do kraja, sve do smrti", te kako bismo i sami gledajući njih hrabro prihvaćali sve kušnje i nevolje znajući da se život vječni dobiva samo ako se zemaljski život daje za druge, rekao je na kraju homilije biskup Košić.

Na kraju mise riječi zahvale izrazio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović, posebno spomenuvši trud članova Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij za popisivanje svih žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća iz hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve. Biskup je istaknuo da će se na taj način doći do istine koja se često iskrivljavala i izbjeći manipuliranje žrtvama.

Proslava Dana hrvatskih mučenika započela je u 9 sati Križnim putem s Krbavskoga polja od crkve Sv. Marka koji je predvodio vlč. Dino Rupčić. Zaključena je koncertom duhovnih i domoljubnih pjesama koje su izveli srednjoškolci iz Petrinje pod ravnanjem mr. Dore Gazibara. Samoj proslavi prethodila je trodnevnica koju su predvodili preč. Robert Zubović, vlč. Nikola Turkalj i biskup Mile Bogović.

TRODNEVNICA UOČI DANA HRVATSKIH MUČENIKA 2014.

 

1. dan, srijeda, 27. 8. 2014. – sv. Monika – misu u 19 sati predvodio je vlč. Robert Zubović, župnik i dekan u Ogulinu. Sv. Monika bila je majka sv. Augustina. Prvi dan trodnevnice posvećen je obitelji. Ove godine u svibnju održan je prvi dan obitelji Gospićko-senjske biskupije na Udbini. Predvoditelj je progovorio o svetosti obitelji, potaknuo na molitvu u obitelji, međusobno razumijevanje i slogu, a svetu misu zaključio molitvom sv. Moniki za obitelj.

2. dan, četvrtak, 28. 8. 2014. – sv. Augustin – misu u 19 sati predvodio je vlč. Nikola Turkalj, predstojnik Katehetskog ureda i ekonom Gospićko-senjske biskupije. Sv. Augustinu bila je posvećena crkva u Mutiliću pokraj Udbine. Od te crkve danas jedva postoje tragovi i podignut križ u znak sjećanja da je tu nekad bila crkva i živio kršćanski puk. Predvoditelj slavlja govorio je o životu sv. Augustina i njegovom traganju za istinom koja ga je dovela do Boga. Ovu večer trodnevnice posvetili smo molitvi za mlade koji traže svoj put kroz život da nađu istinu u jedinom spasitelju svijeta isusu Kristu.

 

3. dan, petak, 29. 8. 2013. – Glavosjek Ivana Krstitelja i dan Kristove muke. Misu uoči same proslave Dana hrvatskih mučenika u 19 sati predvodio je biskup gospićko-senjski mons. dr. Mile Bogović. Govoreći o snazi križa i mučenicima podsjetio je što nam znači Crkva hrvatskih mučenika. Ona želi biti istinski simbol vjere i snage ljubavi koja se u žrtvi očituje do kraja. Svetište hrvatskih mučenika oživotvoruje ideju pape Ivana Pavla II. da se u trećem tisućljeću kršćanstva krijepimo na svjedočanstvima mučenika i njima utječemo za zagovor.

Na kraju mise, nazočni branitelji udruge „Damir Tomljanović Gavran“ koji su toga dana hodočastili od Vrpila do Udbine 32 kilometra, pročitali su 12 oproštajnih pisama osuđenika na smrt. Ta pisma čine sadržaj kalendara Crkve hrvatskih mučenika za 2015. godinu. Uvodnu riječ pročitao je biskup Bogović. Na taj način predstavljen je kalendar za slijedeću godinu.

Poslije mise biskup Bogović blagoslovio je novi križni put koji je postavljen u dnevnoj kapeli Kraljice mučenika i prva tri vitraja sv. Nikole tavelića, bl. kardinala Alojzija Stepinca i bl. svećenika Miroslava Bulešića. Križni put u kapeli djelo je Mile Mudrovčića iz Ličkog Ribnika, a vitraje izrađuje Studio Željke i Borisa Rogića iz Rijeke.

1505036 10204568260109429 3335528002258784272 n

1505036 10204568260109429 3335528002258784272 n

O, mučenici hrvatski

O, mučenici hrvatski

O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.

Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.

U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.

Povijesni pregled

Pronađite nas na